Pogača: Tradicionalni hleb u svakom domaćinstvu

Pogača je jedno od najvažnijih jela u srpskoj i širem balkanskom kulinarskom nasleđu. Ovaj jednostavni, ali ukusan hleb, često se priprema za posebne prilike, ali i svakodnevne obroke.

Svestran je i može se poslužiti uz gotovo svaki obrok – od supe do glavnog jela, kao i uz razne vrste namaza.

Pogača je više od hrane; ona je simbol gostoljubivosti, tradicije i domaće kuhinje. U nastavku teksta govorićemo o pogači, njenoj važnosti u srpskoj kuhinji, kao i o receptu koji će vam omogućiti da je pripremite na pravi način.

Istorija i tradicija pogače

Pogača ima dugu istoriju i duboko je ukorenjena u tradiciji Balkana. Iako je recept za pogaču različit od regiona do regiona, osnovni sastojci i priprema ostali su isti. U prošlosti, pogača je bila neizbežna na trpezama i simbolizovala je blagostanje i gostoprimstvo.

Na Balkanu, mnogi narodi, uključujući Srbe, Hrvate, Makedonce, Bosance, i Bugare, imaju svoju verziju pogače koja se priprema u različitim prigodama.

Pogača: Tradicionalni hleb u svakom domaćinstvu

U ruralnim sredinama, pogača je bila obavezna na svadbenim, krštenjima i drugim značajnim porodičnim okupljanjima.

Ponekad se pogača pripremala sa simboličnim detaljima, kao što su ukrasi od testa koji su imali specifično značenje, na primer, krst ili pletenice.

Verovalo se da je pogača hrana koja donosi sreću i blagostanje porodici, pa je bila posebno važna prilikom svadbenih obreda, kada je čak bila deo tradicije bacanja pogače mladencima.

Sastojci i priprema

Za pripremu pogače, osnovni sastojci su brašno, voda, so, šećer, kvasac i ulje, dok se u modernim verzijama često dodaju mleko i jaja.

Ukus pogače može se prilagođavati prema ličnim preferencijama, pa se tako mogu dodati maslac, pavlaka ili čak začini kao što su ruzmarin i majčina dušica, u zavisnosti od željenog ukusa.

Najlepše je kada se pogača priprema od svežeg, domaćeg kvasca, koji je razlog zašto pogača ima specifičan, neodoljiv miris i ukus.

Za sve ljubitelje pogače, postoje i različite varijante prema tome da li žele mekšu ili hrskaviju teksturu.

Dok je u mnogim domaćinstvima pogača poznata kao mekani, sočni hleb, ona može biti i savršeno hrskava, sa zlatnom koricom, zavisno od načina pečenja.

Sve ove opcije omogućuju da svaka pogača bude posebna, iako je osnovni recept gotovo isti.

Pogača

Recept za pogaču

Sada dolazimo do dela koji svi vole – kako pripremiti savršenu pogaču. Ovo je jednostavan recept koji ne zahteva mnogo vremena, ali je krajnji rezultat izuzetno ukusan. Uživajte u pripremi i degustaciji ove domaće delicije.

Sastojci

  • 1 kg brašna (tip 500)
  • 2 kašičice soli
  • 2 kašičice šećera
  • 25 g svežeg kvasca
  • 250 ml mleka (mlako)
  • 150 ml vode (mlake)
  • 100 ml ulja (po želji maslinovo)
  • 1 jaje (za premazivanje)
  • 2 kašičice praška za pecivo (ako želite da pogača bude nešto vazdušastija)

Priprema

  1. Priprema kvasca: Prvo, u manjoj posudi pomešajte mlako mleko, šećer i kvasac. Ostavite da odstoji 10-15 minuta kako bi kvasac nadošao. Kvasac će se aktivirati, što je znak da je spreman za upotrebu.
  2. Mešanje sastojaka: U veću posudu stavite brašno i so, pa dodajte nadošli kvasac. Postepeno dodajte mlaku vodu i ulje, pa počnite da mešate sastojke. Kada se svi sastojci spoje, nastavite da mesite testo rukama ili mikserom sa nastavcima za testo, oko 10 minuta, dok ne dobijete glatku, elastičnu masu.
  3. Kvasanje testa: Pokrijte posudu čistom kuhinjskom krpom i ostavite da se testo odmara i raste na toplom mestu oko 1-1,5 sat. Testo treba da udvostruči svoj volumen.
  4. Oblikovanje pogače: Kada je testo naraslo, izvadite ga iz posude i blago premesite kako biste izbacili vazduh. Zatim ga podelite na nekoliko manjih kugli. Svaku kuglu razvucite u krug i slažite ih jednu na drugu u podmazanu tepsiju, pazeći da između svake kugle ostavite mali razmak. Ovaj složeni postupak će stvoriti karakterističnu teksturu pogače.
  5. Premazivanje i pečenje: Nakon što ste složili kugle testa, premažite ih umućenim jajetom, što će pogači dati lepu, zlatnu boju. Takođe, možete dodati malo susama ili crnog kvasca na vrh ako želite ukrasiti pogaču.
  6. Pečenje: Pogaču stavite u prethodno ugrejanu rernu na 200 stepeni i pecite oko 30-40 minuta, ili dok ne dobije lepu zlatno-smeđu boju. Tokom pečenja, u zavisnosti od rerne, možete pogaču povremeno premazivati sa malo mleka ili ulja kako bi bila mekša.

Saveti za savršenu pogaču

  • Koristite sveže kvasce, jer oni daju najbolji rezultat, ali ako nemate svež kvasac, možete koristiti suvi kvasac (približno 7 g za 1 kg brašna).
  • Ako želite mekšu pogaču, možete dodati malo više mleka, dok ako preferirate hrskavu koricu, smanjite količinu tečnosti i povećajte temperaturu pečenja.
  • Pogaču možete napraviti i sa malo maslaca u testu, čime ćete dobiti bogatiji ukus.
  • Za dodatnu aromu, možete u testo dodati začine poput ruzmarina, origana ili majčine dušice.

Pogača je pravi simbol tradicije i domaće kuhinje na Balkanu, koja je prisutna u mnogim porodičnim i verskim običajima.

Njena priprema je jednostavna, a rezultat – neodoljiv. Bez obzira na to da li je pečena kao velika, bogata pogača ili kao male kuglice koje se razdvajaju, ona uvek bude dobrodošla na stolu.

Kroz jednostavan recept i nekoliko trikova, možete uživati u ovom savršenom jelu koje miriše na domaćinstvo, ljubav i gostoprimstvo.

Pogača

Varijacije pogače

Pogača, iako najčešće pripremljena u svom osnovnom obliku, nudi brojne mogućnosti za različite varijacije koje mogu zadovoljiti razne ukuse i prilike.

Korišćenje različitih sastojaka i tehnika pripreme može značajno promeniti teksturu, ukus i izgled pogače, čineći je još interesantnijom.

Svaka varijacija može doneti nešto novo na sto, a u isto vreme zadržati sve ono što volimo u klasičnoj pogači – sočnost, miris i bogatstvo ukusa.

Pogača sa maslacem i pavlakom

Jedna od najpopularnijih varijacija pogače je verzija koja uključuje maslac i pavlaku, što joj daje bogatiji, kremastiji ukus.

Maslac se obično dodaje u testo, a pavlaka može biti dodata u obliku premaza ili čak u samoj smesi, kako bi pogača bila mekša i sočnija.

Ova varijacija je savršena za posebne prilike, kao što su praznici ili porodične proslave, jer maslac daje pogači bogatstvo koje je idealno za slavlje.

Pavlaka može dodati i blagi kiseli ton, koji će uravnotežiti bogatstvo maslaca, čineći svaki zalogaj savršenim.

Pogača

Pogača sa sirom i peršunom

Za ljubitelje slanih pogača, pogača sa sirom i peršunom je odličan izbor. U ovom receptu, dodatak sira u testo daje pogači bogatstvo, a svež peršun donosi osvežavajući ukus.

Sir može biti različit – od mladog sira do feta sira, u zavisnosti od željenog ukusa.

Ova varijacija je često prisutna na trpezama u Srbiji, a pogača sa sirom savršeno se slaže sa supama, salatama ili može biti odličan samostalan obrok za uživanje uz čaj ili jogurt. Kombinacija sira i peršuna čini pogaču ne samo ukusnom, već i hranljivom.

Pogača sa maslinama i suvim paradajzom

Za ljubitelje mediteranske kuhinje, pogača sa maslinama i suvim paradajzom je prava poslastica. Ova varijacija pogače koristi bogate ukuse maslina i sušenih paradajza, koji je čine savršenim dodatkom uz sve vrste mesnih jela, pečenih povrća ili salata.

Masline mogu biti crne ili zelene, a suvi paradajz dodaje slatkoću i intenzivnu aromu. Ovaj recept je idealan za letnje obroke ili specijalne večere, kada želite da poslužite nešto svestrano, ali i pomalo neobično.

Pogača sa kvascem i praškom za pecivo

Iako je tradicionalna pogača gotovo uvek rađena sa svežim kvascem, postoji i varijacija koja uključuje prašak za pecivo.

Ova verzija je brža za pripremu jer ne zahteva vreme za dizanje testa. Prašak za pecivo čini pogaču mekanijom, ali ne toliko vazdušastom kao ona sa svežim kvascem.

Iako nije isto kao tradicionalna pogača, ona se često koristi u situacijama kada nemate mnogo vremena, a želite uživati u nečemu jednostavnom i ukusnom.

Iako je tekstura nešto drugačija, takva pogača i dalje može biti izuzetno sočna i ukusna.

Pogača sa zapečenim sirom na vrhu

Jedna od najlepših varijacija pogače je ona sa zapečenim sirom na vrhu, koja daje još jedan sloj ukusa.

U ovom receptu, pogača se nakon što je pečena premazuje sa mješavinom sira i pavlake, a zatim se vraća u rernu na nekoliko minuta da se zapeče.

Ova varijacija je vrlo popularna u restoranima, ali se često priprema i kod kuće, jer zapečeni sir na vrhu pogače dodaje bogatstvo i hrskavu koricu koja je jednostavno neodoljiva.

Zapečeni sir može biti različit – od naribanog sira do kremastog, a može se čak koristiti i mešavina sireva za još bogatiji ukus.

Pogača sa mlevenim mesom

Za one koji uživaju u slanim i punijim jelima, pogača sa mlevenim mesom može biti pravi hit. U ovom receptu, pogača se puni sa mlevenim mesom koje je prethodno začinjeno i pripremljeno.

Ovaj recept je sličan pripremi pita, ali pogača sa mesom ima specifičnu, mekanu koru koja se stvara u procesu pečenja.

Mleveno meso može biti pomešano sa lukom, začinima i povrćem, stvarajući bogat, sočan fil koji se savršeno uklapa sa mekom koricom pogače.

Ova varijacija je idealna za obiteljske obroke, jer je vrlo zasitna i može se poslužiti kao glavno jelo uz salatu.

Preporuka za još članaka:

Komunikaciona strategija koja donosi rezultate!

Naučite kako vam komunikaciona strategija na društvenim mrežama olakšava pronalazak novih klijenata za vaš biznis. Sledite provereno uputstvo!

Efikasno poslovanje, bilo čime da se bavimo, zavisi od mnogo faktora. Komunikaciona strategija, kao jedan od njih, nam u velikoj meri može pomoći u prenošenju informacija korisnicima i ostvarivanju poslovnih ciljeva u kraćem ili dužem roku.

Društvene mreže, kao najkorišćeniji i najpristupačniji kanal za promociju, omogućavaju nam da na jednostavan način dođemo do željenih korisnika i ukoliko se koriste na pravi način u velikoj meri mogu uticati na popularnost i imidž vašeg brenda.

Kada se planira komunikacione strategija na društvenim mrežama imamo cilj da nam ona pomaže da uz znatno niža ulaganja u odnosu na ostale vidove reklamiranja, unapredimo odnose sa klijentima, proširimo svest o brendu, i uz praćenje njihovih reakcija stalno unapređujemo svoje poslovanje.

Kako bismo olakšali planiranje i praćenje komunikacije na društvenim mrežama, izdvojili smo nekoliko koraka koje bi trebalo ispratiti.

Komunikaciona strategija nam olakšava put do novih klijenata.
Komunikaciona strategija na društvenim mrežama nam olakšava put do novih klijenata

Definišite ciljnu grupu

Kada želimo da prenesemo bilo kakvu poruku potrebno je da počnemo od publike. Ako je na pitanje ko je naša ciljna grupa odgovor “svi”, nešto nije u redu.

Naravno, uvek je poželjno da svi čuju za nas, znaju čime se bavimo i prepoznaju naš brend ali razmislite prvo o tome ko su vaši najčešći i najverniji korisnici, a zatim koga bi dodatno mogao da zainteresuje vaš proizvod ili usluga.

Ciljne grupe možemo podeliti na primarne (grupa korisnika koja su najviše zainteresovana za određeni proizvod/uslugu i koja donosi najveći obim prodaje) i sekundarne (korisnici koji će potencijalno postati primarna ciljna grupa ili mogu uticati na odluku o kupovini kod primarne ciljne grupe).

Specifičnosti ponašanja naših potrošača u velikoj meri mogu pomoći u pronalaženju adekvatnog načina da im se približimo.

Kada izdvojimo specifičnosti naših korisnika koje su zajedničke za sve (njihov profil, okruženje, navike, stavove, interesovanja) lakše ćemo odrediti na koji način im se obraćamo.

Na primer, ukoliko se bavimo prodajom odeće za bebe, primarna ciljna grupa su nam mame, koje najverovatnije najčešće kupuju kod nas, dok su tate sekundarna ciljna grupa, postoji mogućnost da će i oni kupiti proizvod a takođe mogu i uticati na odluku o kupovini.

Postavite ciljeve komunikacione strategije

Da biste imali okvire koje će vaš nastup na društvenim mrežama pratiti, potrebno je da postavite određene ciljeve, koji bi trebalo da budu jasni i da se mogu izmeriti.

Možete ih podeliti na strateški ili dugoročni cilj – jedan glavni cilj kome težimo u svojoj komunikaciji na društvenim mrežama i taktičke ili kratkoročne cijeve – plan aktivnosti i rezultata koji će nam pomoći u ispunjenju strateškog (većeg) cilja.

Ukoliko, na primer, za dugoročni cilj postavite povećanje broja upita preko društvenih mreža, taktički ciljevi će vam biti, širenje svesti o brendu kroz povećanje vidljivosti (veći broj korisnika koji su videli vaš sadržaj u određenom periodu) i povećanje reakcija korisnika (like, comment, share) u određenom periodu (npr. Jedan, tri ili šest meseci).

Iz ovoga proizilazi da sadržaj koji kreirate za svoju stranicu mora da zainteresuje korisnike i izazove njihovu reakciju kako bi se vesti o vašem proizvodu širile i dovele što više korisnika na vašu adresu.

Komunikaciona strategija koja donosi rezultate!
Primeri dobre komunikacione strategije se mogu naći i kod konkurencije

Istražite aktivnosti konkurencije velikih brendova i primere dobre prakse

Dobro je pratiti aktivnosti naših konkurenata na društvenim mrežama. Koji tip sadržaja objavljuju, koliko često, kakve su reakcije, da li nešto propuštaju? Tako, možemo da se izdvojimo i ponudimo našim korisnicima nešto drugačije i što nije već viđeno na konkurentskim stranicama. Sadržaj koji objavljujemo bi trebalo da bude zabavan, relevantan i pre svega koristan za korisnika.

Ukoliko se ipak odlučimo za sličan način komunikacije kao brendovi iz naše branše, trebalo bi da pronađemo način da ga prilagodimo našem korisniku i unapredimo na neki način.

Takođe, praćenje velikih brendova i njihovog pristupa nam često budi inspiraciju za kreiranje sadržaja (nekada sličnog, nekada potpuno suprotnog) i olakšava praćenje trendova na društvenim mrežama.

Izaberite adekvatne kanale komunikacije

Birajte uvek kvalitet pre kvantiteta. Vaš brend ne mora biti na svim društvenim mrežama, posebno ukoliko nemate dovoljno vremena da im se posvetite. Nekada je dovoljno odabrati i samo jednu društvenu mrežu, onu koju naši potrošači najviše koriste.

Osim kvalitetnog sadržaja i posvećenost komunikaciji (u komentarima i porukama) je veoma bitna kada je u pitanu izgradnja lojalnog odnosa. Tek kada uspostavite komunikaciju na jednoj društvenoj mreži, ukoliko mislite da je potrebno pređite i na druge – jedan po jedan.

Komunikaciona strategija koja donosi rezultate!
Jasna komunikaciona strategija i zadovoljan klijent

Definišite ton komunikacije

Ton komunikacije na stranici se odnosi na tekst u okviru naših objava ali i na komentare i poruke u okviru kojih komuniciramo sa našim korisnicima. Trebalo bi da bude ujednačen i konstantan. Ton komunikacije zavisi od ciljne grupe, koja se određuje na samom početku kao što je pomenuto gore u tekstu.

Npr. ukoliko se odlučimo da budemo formalni persiraćemo korisnicima u okviru objava, promotivnih oglasa ali i u svakoj daljoj komunikaciji. Ovakav ton na stranici retko ostvaruje prisniji kontakt sa korisnikom ali sa druge strane odaje poštovanje, profesionalnost i sigurnost.

Prisniji odnos, posebno sa mlađom ciljnom grupom, možemo izgraditi opuštenijom komunikacijom, korišćenjem žargonskih reči, korišćenjem smajlija i stikere, naravno u granicama koje ne narušavaju sliku o našem proizvodu ili brendu.

Prepoznatljiv vizuelni identitet

Odredite nekoliko formi koje će biti jedinstvene za vašu komunikaciju i po čemu će korisnici prepoznati vaš sadržaj i kada nisu na vašoj stranici.

Da li su to određene boje, tekst, određeni filter koji koristite, vremenom će ljudi upamtiti kako izgleda sadržaj koji objavljujete na svojim društvenim mrežama i prepoznati ga bez obzira na to gde su ga ugledali.

Odredite dinamiku objavljivanja sadržaja

Redovnost objava na društvenim mrežama je takođe važna. Planiranjem sadržaja, tema i tempa objavljivanja korisnici će vremenom znati šta i kada mogu da očekuju kada je vaš brend u pitanju.

Peporuka je da se opredelite i za manje objava ukoliko je potrebno ali da svaka ima pravu vrednost za vaše korisnike. Nije neophodno imati objave svaki dan.

Utvrđivanje svih gore navedenih elemenata i planiranje mogu vam u velikoj meri olakšati promociju na društvenim mrežama.

Takođe, praćenje reakcija korisnika vas može usmeriti da, ukoliko je potrebno, promenite određene stvari, date im više sadržaja koji im se dopada i vodi ih do vaših proizvoda. Dobra stvar je što na društvenim mrežama možemo da menjamo sadržaj u hodu i unapredimo komunikaciju u svakom trenutku.

Pozitivno razmišljanje

Zašto nam pozitivno razmišljanje ne pomaže i kako ga iskoristiti na najbolji način saznat ćete u tekstu koji sledi.

Neki od dominantnih pravaca u savetovanju i osnaživanju ljudi da ostvare svoj potencijal oslanja se na ideju da je pozitivno razmišljanje izvor sreće i blagostanja.

I zaista, ta simplifikovana i prilično nezgrapno formulisana filozofija – šuplja za svakog ko je malo više svog vremena posvetio proučavanju načina na koje funkcioniše ljudski mozak.

Osvojila je svet veoma brzo, a razlog leži u tome što nam daje lažni osećaj kontrole nad time šta mislimo, pa i samim tim kako se ponašamo i kojim ciljevima stremimo. Osim toga, privlačna je zato što je jednostavna i bezbolna: misli lepo, pa će ti lepo i biti. Problem je, samo, što ovo u stvari ne funkcioniše.

Pozitivno razmišljanje
Pozitivno razmišljanje danas izučavaju mnogi treneri

Ako nešto dovoljno snažno želite, to će vam i doći, jedna je od takvih mantri, koja nije netačna ukoliko se stavi u pravi kontekst: da, ako nešto dovoljno snažno želimo, pa onda angažujemo sve svoje resurse da to i postignemo, onda će nam MOŽDA doći.

Ovo je primer kako nijedna od „misli pozitivno” mantri sama po sebi nije loša ni pogrešna, dok god nam ne odriče odgovornost za ishode akcija koje preuzimamo, uz prihvatanje onoga što je nepromenljivo.

Da li je, međutim, moguće zadržati pozitivan stav, čak i kada vas realnost nekoliko puta  silovito izuje iz cipela, zahtevajući da nešto menjate u svom pristupu životu i problemima? Možemo li sebe da utreniramo pozitivno razmišljanje?

I da li su te negativne misli stvarno toliki otrov za naše blagostanje, pa bi zato bilo najbolje hermetički ih zatvoriti u neku pregradu u našoj glavi i usmeriti se samo na pozitivne misli? Lepo je imati mišljenje o nečemu, ali je još lepše imati naučne dokaze.

Pozitivno razmišljanje
Pozitivno razmišljanje može značajno poboljšati vaš biznis

POZITIVNO RAZMIŠLJANJE Možemo li da kontrolišemo svoje misli

Krajem osamdesetih godina prošlog veka socijalni psiholog Daniel Vegner želeo je da ispita koliko smo zaista u stanju da kontrološemo svoje misli. Inspirisan rečenicom iz romana Fjodora Dostojevskog iz 1863. „Zimske beleške o letnjim utiscima”, koja kaže: „Probaj sledeći zadatak: nemoj da misliš na polarnog medveda, i videćeš da će se prokletinja pojavljivati u tvom umu svakog minuta.“,

Vegner je započeo seriju eksperimenata sa ispitanicima koji su dobijali instrukciju da ne misle na belog medveda, a kada im se misao ipak omakne, da pritisnu taster i na taj način zabeleže učestalost javljanja te misli.

Istraživanja su nedvosmisleno pokazala paradoksalnost procesa pokušaja suzbijanja neželjene misli: što su se ispitanici više trudili da ne misle na belog medveda, to su zapravo više mislili na njega!

Objašnjenje koje stoji iza ovog fenomena je da svaki put kada ulažemo svesni napor da zaustavimo ili obuzdamo neku misao, mi je zapravo hranimo našim vremenom i energijom – bavimo se njom i samim tim je stavljamo u fokus našeg svesnog razmišljanja. Tako ona, umesto da bude ućutkana, zapravo biva sve glasnija. Ako ne verujete, probajte i sami da aktivno ne mislite na belog medveda.

Sad kad znamo da suzbijanje neke misli zapravo vodi u njeno osnaživanje, a ne ućutkivanje, šta nam onda ostaje? Moramo li da se opredelimo za večni oganj negativnih misli? Ili da nastavimo, poput Sizifa, da guramo kamen uzbrdo, sa nadom da će se stvari nekako magično promeniti, samo zato što mi to snažno želimo?

Odgovor je – ne moramo! Ne moramo da sebe teramo da mislimo lepe misli onda kad nam se najradije plače ili zuri u prazno. Ne moramo sebe da ubeđujemo da je realnost drugačija, niti da je jedini put ka sreći i uspehu u srećnim mislima. Zato što nije. I to je dobra vest.

Uzimanje svih – dobrih i loših – aspekata situacije nudi nam povećanje doze realističnosti u proceni neke situacije, koju nam isključivo pozitivna ili negativna perspektiva odriče. Ali pre nego što se osvrnemo na alternativno rešenje, hajde da zamislimo kakav bi nam bio život kada bismo se slepo vodili pozitivnim mislima.

Svako svesno ljudsko biće koje je provelo koju deceniju na ovoj planeti shvata je da je život mešavina svih mogućih stvari koje to isto moguće ljudsko biće mogu zadesiti. Patnja, bol, nepravda, ali i sreća, ispunjenost, zadovoljstvo… Većina nas u svom iskustvu ima sva ova – i mnoga druga – stanja.

Sad zamislite da možete da birate samo lepe misli, lepe emocije, lepe životne događaje? Da možete da zapevate na sav glas kad vam, recimo, propadne značajna investicija?

Da se smejete kada vam iz tima ode ključni član? Da odmahnete rukom nehajno kada uvidite neodrživost ili nemogućnost realizacije neke ideje u koju ste uložili mnogo svog vremena i truda? Da li bi to bilo normalno? Da li je to prirodno? Da li smo mi – kao ljudska bića – podešeni samo tako da osećamo sreću i pozitivne emocije?

Ono u čemu pristupi koji se oslanjaju na tiraniju pozitivizmom (pri čemu se po stepenu insistiranja na srećnosti mogu međusobno veoma razlikovati; ovde se mahom prepiremo sa onim najekstremnijim, koji negativne misli i emocije vide kao uklet usud kog bi se pod hitno valjalo ratosiljati) greše jeste to što kreću od pretpostavke da je sreća i sve ono lepo što ona nosi prirodno stanje čoveka.

A nije. Isto kao što je prirodno da se smejemo i veselimo kad smo srećni, prirodno je da budemo tužni, nesrećni, negativni kada patimo.

Pozitivno razmišljanje
Pozitivno razmišljanje je proces koji zahteva vreme i predanosti

Patnja je prirodan i sastavni deo ljudskog života

I dok god pokušavamo da joj negiramo postojanje, negiramo jedan važan deo sebe i svoje ljudskosti.

To ne znači da ćemo se, kao bismo utekli diktaturi srećnosti, prepustiti svim bolovima i patnjama ovog sveta, kako bismo bili u dosluhu i sa tom strašnom, drugom stranom pozitivnog razmišljanja. Alternativa bi – u ovom slučaju – bila: fleksibilnost! Fleksibilnost koja se oslanja na svest o tome da je život prepun i patnje i blagostanja. I gorkih suza i najlepšeg smeha.

Takva fleksibilnost daće nam mogućnost realnijeg sagledavanja stvarnosti i okolnosti u kojima se nalazimo. Ona će nam omogućiti da budemo srećni i ako nije sve savršeno, i ako glasno opsujemo kad ugazimo u baru, i ako ponekad pomislimo da nam je dosta svega. To je zato što su sve te negativne emocije i reakcije normalne i ljudske.

Ona će nam pomoći da spoznamo patnju koju ne možemo zaobići ili preskočiti, i iz koje ćemo naučiti nešto novo – neku važnu lekciju, koja nas u budućnosti može spasiti bespotrebne patnje. Što ne bi bilo moguće da je već nismo iskusili.

To, dalje, ne znači da moramo da odaberemo tim za koji igramo: da li ćemo sebe stalno da lažemo da je sve u redu ili da ništa nije u redu. Sva je prilika da je realnost negde na pola puta – nekad naginje ka jednom, a nekad ka drugom ekstremu.

Ali dok god se fokusiramo samo ka jednom, bez osvrtanja i na drugi, nećemo imati pravu sliku. Možda je svakako nećemo imati, iz raznih razloga, ali negovanjem ove fleksibilnosti dajemo sebi dozvolu da budemo ono što jesmo – ljudi – sa svim onim lepim i manje lepim stvarima koje takvo nešto nosi.

PREPORUKA