back to top

Iskustvo prve porodične firme – izdržite prvih 1400 godina

Biznis koji traje generacijama pokazuje vrednost

Od svih priča ljudi koji su uspeli u poslu nekako su najemotivnije i najupečatljivije epizode o porodičnim firmama. Krenuli su od malih stvari, svako je po malo dodavao, porodica se okupila i udružila oko zajedničke ideje i vizije porodične firme, i na kraju iz toga je nastao ozbiljan biznis.

Da, zvuči bajkovito… ali, ima i posebne draži. Još, posebno, ako je to tradicija koju nastavi i sledeća generacija, onda to bude stvarno nešto posebno. Biznis koji se održao i preneo pokazuje vrednost i prepoznavanje, ali i prenošenje lekcija i iskustava. Baš posebnu težinu korisnicima usluga ili proizvoda i veliki ponos vlasnicima ima podatak da je preduzeće osnovano neke davne godine, pa ćete tako na mnogim proizvodima videti i podatak o godini od koje preduzeće postoji ili plasira određeni proizvod.

Najstarija firma porodice Kongo

Ako neko ima pravo da priča o porodičnoj kompaniji, tradiciji, ponosu zbog tradicije, to je porodica Kongo, odnosno njeni članovi koji su potomci osnivača najstarije porodične firme u svetu.

Najstarija kompanija na svetu je Kongo Gumi iz Japana, čije je sedište bilo u Osaki. Kongō Gumi Co., Ltd. (Kabushiki Gaisha Kongō Gumi) je preduzeće poznato kao porodična firma sa najdužim samostalnim postojanjem u istoriji. Detalji o tako dugog istoriji preduzeća navode se na tri metra dugom svitku papira, koji potiče iz 17. veka, a koji navodi 40 generacija vlasnika, odnosno direktora preduzeća. Svi oni su pripadali jednoj istoj porodičnoj lozi, po imenu Kongo.

porodične firme nam donose mnoge važne lekcije u preduzetništvu
Porodične firme nam donose mnoge važne lekcije u preduzetništvu

Osnovano je 578. godine, kada je tadašnji japanski glavni ministar, princ Shotoku, iz susedne korejske države Baekje doveo građevinske majstore, kako bi mu pomogli da sagradi budistički hram Shitennoji.

Nakon završetka izgradnje, jedan od tih majstora je odlučio da ostane u Japanu i bavi se građevinskim poslom. Njegovo preduzeće se specijalizovalo za izgradnju budističkih hramova, a kroz vekove je Kongo Gumi učestvovao u izgradnji mnogih znamenitih zgrada, kao što je poznati zamak u Osaki. Kako se budizam širio, tako je i za porodicu Kongo, koja se specijalizovala za izgradnju hramova i zamaka, bilo sve više posla, posebno zato što su već imali značajne „reference“ iza sebe.

Pored izgradnje, firma se bavila i rekonstrukcijom građevina, među kojima je i hram od kojeg je sve i krenulo, Shitennoji, koji je više puta bio oštećen i urušen tajfunima, zemljotresima, požarima, pa i bombardovanjem u drugom svetskom ratu.

Promena je jedina konstanta

Naravno, kako su se vremena menjala, tako je i sama potražnja za građevinama tih tipova postajala manja, pa se i firma u poslednjoj četvrtini dvadesetog veka okrenula građevinama poput hotela i bolnica. Ipak, kompanija kao da se nije dovoljno brzo prilagodila svim promenama na tržištu, nije bila spremna za novi pristup, ili je kasno krenula sa pripremama za nove tržišne uslove, pa više nije bila tako dominantna, niti je imala tako značajne rezultate. Naprotiv, polako je ulazila u poslovne probleme.

Nažalost, 2006. godine je kompanija postala filijala građevinske korporacije Takamatsu Corporation, nakon značajnih finansijskih problema u koje je dospela i nemogućnosti da servisira značajne finansijske obaveze koje su dospevale. To se desilo u trenutku kada je firmom Kongo Gumi upravljala četrdeseta generacija iste porodice.

Duh firme Kongo se održao kroz Takamatsu, ali je sigurno gorka pilula bilo potpadanje pod firmu koja je otpočela sa radom 1917. Godine, kada je Kongo Gumi slavio 1339 godina poslovanja. Masakazu Kongo, koji je bio na čelu kompanije, sigurno to zna najbolje.

Izgleda da je ipak važno izdržati prvih 1400 godina, ali ni posle toga nema opuštanja, trka se nastavlja. Važno je pratiti i predviđati trendove, sa već dobrim startnim pozicijama biti korak ispred drugih, nekada i praviti zaokret u odnosu na prethodne aktivnosti i pristupe… ali, nikako ne dozvoliti da se porodični “olimpijski plamen” ugasi.

MOŽDA VAS ZANIMA